Jedinu duplu krunu u istoriji, OKK je osvojio 1960. godine, predvođen, prepodne veterinarom, a popodne trenerom, Borom Stankovićem. Uz Kup države, stigla je i titula šampiona Jugoslavije, uz pobedu više od Olimpije, predvođene Ivom Daneuom, Kandusom, Kristančičem i Jelnikarom. OKK Beograd je na kraju uzbudljive sezone imao 28 bodova, Olimpija 26, Zadar 20, Partizan 19, Željezničar 17... U derbiju čitavog prvenstva, OKK je naprosto deklasirao prošlogodišnjeg šampiona Olimpiju, sa pomalo nestvarnih — 114:71, čime je, kolo pre kraja, osigurana titula zbog bolje koš-razlike.
Žućko Korać je, uobičajeno, bio najubojitiji strelac, sa nestvarnim prosekom od 39,1 poena po utakmici. Kod „Klonfera“ su blistali i Miodrag Sija Nikolić, Slobodan Rica Gordić, Bogomir i Trajko Rajković, Milorad Erkić Era i Ljubomir Lučić.
Te godine je, za razliku od borbe za titulu, borba za opstanak bila mnogo neizvesnija i zanimljivija. Čak se i Crvena zvezda mučila da ne ispadne iz društva najboljih do poslednjeg kola. I sačuvala je mesto među košarkaškom elitom, pobedivši arhirivala Partizan, u poslednjem kolu!
Pehar državnog Kupa, OKK je podigao u Slavonskom Brodu, nakon pobede nad Olimpijom — 101:81, pred prepunim tribinama.
Posle zlatne medalje na Mediteranskim igrama u Libanu 1959, jugoslovenski košarkaši prvi put su otišli i na Olimpijadu, u Rimu 1960. Postali su olimpijci ponajviše zahvaljujući poenima nepogrešivog Žućka iz onih njegovih slobodnih bacanja „odozdo“, u finišu kvalifikacionog meča u Bolonji. Na Olimpijadi je osvojeno šesto mesto, sa pet pobeda i tri poraza. Nije bilo lako sa Amerikancima — 42:104. No, nije ni bilo strašno da se izgubi od Oskara Robertsona, Džerija Vesta, imenjaka mu Lukasa, Volta Belamija (budućih velikih NBA zvezda).